prvi snijeg

  Najljepši mjesec u godini.Što zbog iščekivanja snijega, koji po običaju nikako da padne, što zbog praznika i pretprazničkog raspoloženja.Stiže Sv. Nikola.Moji anđeli i ja već danima samo o tome pričamo.Pripremamo se i za novogodišnji maskenbal.Sledeće sedmice, već tradicionalno uoči Sv. Nikole nakitićemo jelku, okititi kuću...Pa onda posjete prijateljima, rođacima koji slave...Posjete trgovačkim centrima, sve uz prigodnu muziku u pozadini... Pokloni za anđele...Odlazak kod Deda Mraza... Paketići... Pisanje čestitki...

I dok pišem o svemu tome već sam umorna...Da ne govorim o tome kako su već počela pitanja tipa - a gdje ćemo dočekati Novu Godinu? Šta ćemo obući?

Gledajući sa ove distance, najradije bih ostala kod kuće sa anđelima i voljenim.Dopustiti decembru da bude decembar - bez trke i jurnjave uživati u najromantičnijem mjesecu u godini.Upaliti mirisne svijeće, otvoriti neku dobru bocu vina i uživati u svojoj porodici...

U zimu 1873. godine, prvi put u BiH počeo je da saobraća voz na pruzi od Dobrljina, preko Novog do Banjaluke.Kao i sve velike novotarije pojava voza izazvala je izneneđenje, a često i strah od snažnog zvižduka lokomotive.Godinama je voz bio omiljena tema razgovora.Stanovnici, oni najstariji, koji pojavom voza nisu vidjeli mogućnost boljeg i bržeg prevoza niti njegovu buduću ulogu, nazvaše ga ,, šejtan araba ,, što na turskom jeziku znači ,, đavolja kola ,, valjda zato što je išao ,,sam,,

Od tog perioda je moj grad živio s vozovima i za vozove...

Prije dvadesetak godina, kroz našu stanicu ih je prolazilo skoro dvije stotine dnevno.I mnogo je putnika prošlo preko ove raskrsnice svjetova...Obilježili su vozovi i moje djetinjstvo.Odrasla sam u ulici pored pruge.Budio me i uspavljivao njihov zvuk.Otac mi je bio zaposlen na željeznici, pa iz tog perioda i danas čuvam režijsku kartu, obilježenu imenima gradova u Hrvatskoj u kojima smo provodili ljeta - od Dalmacije do Istre.

A danas se sve izmijenilo...Pruge su u ovom gradu odavno zarasle u korov...Putnika već odavno nema...Ne prođe ni deset vozova dnevno, a prije par dana su ukinute još dvije lokalne linije.

Žao mi je što živim u gradu u kome nestaje vozova...Bojim se da bi s njihovim odlaskom moglo nestati i ovog grada...Jer u poslednje vrijeme i ovo malo vozova što prođe ovuda kao da putnike odvozi samo u jednom pravcu...

• Početna strana
• Arhiva
• Fascikle
• Linkovi

• Cvjećar i mesar
• Još malo Hašana...za mandraka
• Proljeće i zima u jednom danu
• Decembar
• Vozovi prolaze...
• Naš dio svijeta
• Stari dugovi
• Želje ...
• Čestitamo!

• Generalna [9]

• RSS 0.90
• RSS 1.0
• RSS 2.0
• Atom