prvi snijeg

  Zima je bila hladna...Čini mi se nikad hladnija.Snijeg nas je zatrpao na božićno jutro.Kao u bajci.Vrata smo jedva otvorili, koliko je napadao preko noći.Podstanarski život nije nudio bog zna šta, osim maštanja i nade u bolje sutra.Skromno smo dočekali taj Božić, moj voljeni i ja...Skromno, ali ipak sigurni u jednu stvar - da nam u životu ljubavi nikad neće nedostajati.Čekali smo rođenje našeg prvog anđela, naše sreće, koja nam se pridružila na Đurđevdan.To je bio težak životni period za oboje.Samo smo maštali da imamo svoj dom.Dom, gdje će naš anđeo da raste,da napravi prve korake, izgovori prvu riječ... 

S proljećem i za nas su došli bolji dani.Podstanarski dani su postali prošlost, a uskoro nam se pridružio i naš Đurđevak.Život nam je uljepšala naša mala ljubav...

Danas nam je dom još srećniji, jer pored Đurđevka imamo još jednu princezu.Našu mrvicu koja već uspješno sastavlja prve rečenice.Ljubavi nikad više...

Danas je moja starija curica počela da pravi novogodišnje ukrase od papira.Raduje se praznicima.Jedva čeka Deda Mraza, novogodišnji maskenbal i paketiće...Posmatrala sam svoju malu umjetnicu kako vješto barata makazama i papirom.Preplavio me osjećaj ponosa i sreće.Kako mi je princeza porasla!

A onda sam istovremeno osjetila i neku tugu.Zašto toliko brzo rastu? Kao da sam je juče rodila, a ona već velika djevojka.

Ponesena tim osjećanjem, popodne dok sam uspavljivala malu princezu, pustila sam je da me zagrli svojim nježnim ručicama.Ljubila sam joj nosić, mirisala kosicu.Udisala taj najljepši miris na svijetu - miris bebe.Udisala da ga zadržim za sebe, kada za par godina i ona poraste , da taj miris sačuvam u srcu.

Evo, ponovo idu praznici...Svi nešto žele na kraju godine.Ja samo želim da ovaj dio svijeta koji smo moj voljeni i ja stvorili ostane zaštićen od oluja i da imamo ljubavi jedni za druge kao do sada.

Naši anđeli rastu...Neka rastu, tako i treba...Jer svaki njihov novi dan, svaki novi biser koji nam priušte pokazuju šta je pravi smisao života.Sve ostalo je manje bitno!

 

Htjeli mi to priznati ili ne, ali uvijek kada razmišljamo o sebi ili nekim našim postupcima u odnosu prema drugim ljudima, uglavnom razmišljamo pozitivno.Ako postoji neka svađa ili svađica, uvijek opravdavamo sebe, a u onom drugom vidimo razlog nesuglasica.Ono što mi radimo uvijek je bar za mrvicu bolje, nego što bi to uradio neki naš prijatelj ili prijateljica.To je tako, ma koliko se mi trudili da tvrdimo i dokažemo suprotno.Prije šest - sedam godina, dok sam još bila dovoljno mlada da mislim kako mogu imati povjerenje u ljude, povrijedila me je osoba s kojom ni do tada, a naročito poslije toga, nisam imala nekih dodirnih tačaka u životu.Povrijedila me je strašno... Nikad joj to nisam zaboravila... I nikad neću...Oprostila jesam.Ili sam bar mislila da jesam... Nedavno se ta osoba našla u identičnoj situacili, kao ja nekad.Takav je život.I nije sad sve to toliko ni bitno, ali me je iznenadila jedna stvar: sa koliko sam ja to potajnog likovanja u sebi dočekala.Kako sam se onako negdje u dnu duše nasmijala tuđoj nevolji.Prepala sam se i postidila same sebe.Da li je to u nama želja za naplatom starih dugova ili pak zrnce zlobe koje ne želimo i nećemo sebi da priznamo???

Često mi se u životu dešavalo da sam nešto što sam dugo željela dobijala sa zakašnjenjem.I to sa tolikim zakašnjenjem, da je apsurdno da sam uopšte to i dobila.Da mi je sama želja da sam tako nešto željela u tom momentu djelovala smiješno.Nije važno da li je riječ o nečem materijalnom ili sam željela da saznam neku informaciju, koja mi je u tom periodu života bila značajna.Želja je postojala, nije se ostvarila i to je to... Već sam i zaboravila na nju, a onda odjednom... Ostvari se.Pitam se da li negdje gore, postoji neko ko bilježi naše misli, zapisuje sve naše snove i želje... Kolika mu knjiga treba za to? Da li se umori od pisanja? I taj neko, kad dođe do našeg imena u toj knjizi želja, mahne čarobnim štapićem i ostvari nam neke snove koji više nisu u modi, koje smo odavno prestali sanjati... S godinama imam sve manje želja.Uglavnom su to one koje svako od nas želi - zdravlja, sreće i ljubavi za svoju porodicu.Za ostalo ću već lako...

Ukoliko možete da pročitate ovaj članak, uspešno ste se registrovali na Blog.co.yu i možete početi sa blogovanjem.

• Početna strana
• Arhiva
• Fascikle
• Linkovi

«	Novembar 2008					»
Po	Ut	Sr	Če	Pe	Su	Ne
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30

• Cvjećar i mesar
• Još malo Hašana...za mandraka
• Proljeće i zima u jednom danu
• Decembar
• Vozovi prolaze...
• Naš dio svijeta
• Stari dugovi
• Želje ...
• Čestitamo!

• Generalna [9]

• RSS 0.90
• RSS 1.0
• RSS 2.0
• Atom