prvi snijeg

Stari dugovi

luna | 25 Novembar, 2008 00:26

Htjeli mi to priznati ili ne, ali uvijek kada razmišljamo o sebi ili nekim našim postupcima u odnosu prema drugim ljudima, uglavnom razmišljamo pozitivno.Ako postoji neka svađa ili svađica, uvijek opravdavamo sebe, a u onom drugom vidimo razlog nesuglasica.Ono što mi radimo uvijek je bar za mrvicu bolje, nego što bi to uradio neki naš prijatelj ili prijateljica.To je tako, ma koliko se mi trudili da tvrdimo i dokažemo suprotno.Prije šest - sedam godina, dok sam još bila dovoljno mlada da mislim kako mogu imati povjerenje u ljude, povrijedila me je osoba s kojom ni do tada, a naročito poslije toga, nisam imala nekih dodirnih tačaka u životu.Povrijedila me je strašno... Nikad joj to nisam zaboravila... I nikad neću...Oprostila jesam.Ili sam bar mislila da jesam... Nedavno se ta osoba našla u identičnoj situacili, kao ja nekad.Takav je život.I nije sad sve to toliko ni bitno, ali me je iznenadila jedna stvar: sa koliko sam ja to potajnog likovanja u sebi dočekala.Kako sam se onako negdje u dnu duše nasmijala tuđoj nevolji.Prepala sam se i postidila same sebe.Da li je to u nama želja za naplatom starih dugova ili pak zrnce zlobe koje ne želimo i nećemo sebi da priznamo???